Abstract | Nedostatak kretanja jedan je od najvećih problema suvremenog čovjeka kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, što se odražava i na populaciju adolescenata. Cilj istraživanja je mjerenje motivacijskih faktora, utvrđivanje postojanja razlika u bavljenju tjelesnim aktivnostima, utvrđivanje razlika BMI-a. U istraživanju je sudjelovalo 100 ispitanika završnih četvrtih i petih razreda Medicinske škole u Šibeniku. Korišteni su EMI-2 upitnik i IPAQ upitnik za provjeru motivacijskih faktora i količine tjelesne aktivnosti. Rezultati su ukazali da ženski ispitanici imaju statistički značajno manji BMI (p=0,049, s prosječnim vrijednostima 21,66 (±2,5) kg/m2 u usporedbi s muškim ispitanicima 23,01 (±3,6)kg/m2. Muški ispitanici statistički značajno su više motivirani Užitkom (p=0,028), Izazovom (p=0,042), Društvenim priznanjem (p=0,002), Osjećajem pripadanja (p=0,007), Natjecanjem (p<0,001) te Snagom i izdržljivosti (p=0,047) u usporedbi sa ženskim ispitanicima. Mladići su više tjelesno aktivni, pogotovo u aktivnostima visokog intenziteta (92,59% (n=25) u usporedbi sa ženskim ispitanicima, 77,27% (n=51). Ispitanici s niskom razinom tjelesne aktivnosti imali su prosječno najmanji BMI, 20,84kg/m2, a ispitanici s visokom razinom tjelesnom aktivnosti imali prosječno najveći BMI, 22,18 kg/m2. U istraživanju nije utvrđena statistička razlika u strukturi motiva za vježbanje između učenika i učenica s obzirom na BMI, bez obzira na postojanje razlika te ne postoji statistički značajna razlika u nivou tjelesne aktivnosti između ispitanika u nivou tjelesne aktivnosti i BMI, ali statistički značajno muškarci imaju prosječno veći BMI od žena. |
Abstract (english) | Lack of movement is one of the biggest problems of modern people both in the world and in Croatia, which is reflected in the adolescent population. The aim of this research is to measure motivational factors, determine the existence of differences in physical activity, and determine the differences in BMI. The study was conducted on 100 subjects in the final fourth and fifth grades of the Medical School in Šibenik. The EMI-2 questionnaire and the IPAQ questionnaire were used to check motivational factors and the amount of physical activity. The results showed that female subjects had a statistically significantly lower BMI (p = 0,049, with mean values of 21,66 (±2.5) kg/m2 compared to male subjects of 23,01 (±3,6) kg/m2. Male subjects were statistically significantly more motivated by Pleasure (p=0.028), Challenge (p=0.042), Social recognition (p=0.002), Sense of belonging (p=0.007), Competition (p<0.001) and Strength and endurance (p=0.047) than female subjects. Boys are more physically active, especially in high-intensity activities (92.59% (n = 25) compared to girls, 77,27% (n=51). Subjects with lower levels of physical activity had an average minimum BMI 20,84 kg/m2, and subjects with a high level of physical activity had an average maximum BMI 22,18 kg/m2. There is no statistically significant difference in the structure of motives for exercise between male and female subjects in the level of physical activity and BMI, but statistically significantly boys on average average a higher BMI than girls. |