U dalekoj prošlosti primaljstvom su se bavile uglavnom nepismene žene koje su svoj zanat učile od drugih iskusnih žena, a njihova praksa temeljila se na iskustvu. Dolaskom I. K. Lalanguea 1776. godine na područje današnje Republike Hrvatske postavljeni su temelji sustavnog obrazovanja primalja. Do 1959. g. primaljska skrb se sastojala u kontroli trudnice neposredno prije poroda, te u vođenju poroda, u pravilu kod kuće žene, nakon čega porodničari preuzimaju cjelokupan nadzor nad rodiljama. Zakon o primaljstvu koji stupa na snagu 2008.g. slijedi odredbe Direktive 2005/36EZ te kao temeljno obrazovanje navodi završetak preddiplomskog studija primaljstva, kao i djelokrug rada primalje odnosno prvostupnice primaljstva koji se između ostalog odnosi na vođenje fiziološke trudnoće i poroda te p.p. urezivanje i šivanje epiziotomije. Ista Direktiva propisuje potrebno obrazovanje u trajanju od tri godine, 180 ECTS bodova i 4600 sati teoretske nastave i praktičnog osposobljavanja. Preddiplomski program kao takav trenutno se izvodi na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, a u postupku je pokretanje diplomskog studija primaljstva. Isti Zakon navodi i drugi kadar, sa završenim srednješkolskim obrazovanjem i nazivom primaljska – asistentica čiji se djelokrug rada svodi na postupke pripreme za izvođenje primaljske skrbi. Međutim, u sustavu zdravstva prvostupnice primaljstva nisu prepoznate i trenutno obavljaju istu djelatnost kao i primaljske – asistentice, a Zakon je samo pravni akt za što je potrebno donijeti i provedbene propise, što do sada nije učinjeno.