| Abstract | Uvod: Zatajivanje srca (ZS) je sindrom karakteriziran nemogućnošću srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Da bi se dijagnosticiralo zatajenje srca potrebno je učiniti kliničku obradu koja među ostalom uključuje ultrazvuk srca, procjenu NYHA statusa, analizu promjena u elektrokardiogramu (EKG) poput srčanog ritma, bloka lijeve grane i ostale smetnje provodnje. Liječenje zatajenja srca uz medikamentoznu terapiju uključuje i ugradnju uređaja za resinhronizaciju srca u posebne subpopulacije bolesnika koji zadovoljavaju kriterije za ugradnju uređaja prema važećim smjernicama. Uspješnost resinhronizacijske terapije ovisi o dobroj procjeni bolesnika prije ugradnje te ostalim uključnim kriterijima kao što su proširene srčane komore, asinkronost srčane kontrakcije ili specifične promjene u EKG-u. CRT uređaj dokazano je učinkovit u poboljšanju srčane funkcije, smanjenju simptoma zatajenja srca i poboljšanju kvalitete života bolesnika s odgovarajućim indikacijama. Cilj istraživanja: Cilj istraživanja je analizirati postiže li se ugradnjom CRT uređaja poboljšanje sistoličke funkcije srca i smanjene simptoma kod bolesnika sa srčanim zatajenjem. Ispitanici i metode: U istraživanje su uključeni svi konsekutivni bolesnici sa srčanim zatajenjem kojima je u razdoblju od 01.01.2018. do 31.06.2022. godine ugrađen CRT uređaj na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Retrospektivno su prikupljeni podatci o broju ugrađenih CRT uređaja u navedenom razdoblju prema uključnim kriterijima, izmjerena je širina QRS kompleksa u EKG zapisu prije i nakon ugradnje uređaja te je uspoređena vrijednosti promjera LV i istisne frakcije lijevog ventrikula prema nalazima transtorakalnog ultrazvuka preoperativno i 6 mjeseci nakon ugradnje uređaja. Prema vrijednostima NYHA klasifikacije analizirano je dolazi li do poboljšanja simptoma kod bolesnika sa zatajenjem srca nakon ugradnje CRT uređaja. Rezultati: od ukupno 152 uključena bolesnika njih 110 zadovoljilo je kriterije istraživanja. U ukupnom uzorku sudjelovalo je 80% muškaraca s prosječnom dobi od 69,4±9,5 godina. Kod većine bolesnika radilo se o primoimplantaciji uređaja (79,1%). Dominantna indikacija za implantaciju bila je tipični blok lijeve grane, a osnovni ritam sinus. Od ukupnog broja ispitanika njih 79,7% procijenjeno je kao responder na resinhronizacijsku terapiju, dok kod preostalih 20,9% ispitanika nije uočen adekvatan odgovor na terapiju uređajem. Analizom širine QRS kompleksa kod bolesnika označenih kao responderi dobiveno je statistički značajno suženje QRS kompleksa kao odgovor na terapiju. Nakon obrade podataka vidljivo je postoperacijsko, statistički značajno poboljšanje NYHA statusa, smanjenje promjera lijevog ventrikula u sistolii dijastoli srca te poboljšanje kontraktilnosti lijeve klijetke. Ženski spol, tipični blok lijeve grane i značajno suženje QRS kompleksa nabolji su prediktori odgovora na resinhronizacijsku terapiju. Zaključak: Ugradnjom CRT uređaja postiže se poboljšanje sistoličke funkcije srca i smanjenje simptoma kod većine bolesnika sa srčanim zatajenjem koji imaju adekvatnu indikaciju za ugradnju uređaja. |
| Abstract (english) | Introduction: Heart failure (HF) is a syndrome characterized by the inability of the heart to fulfill its basic task, which is to supply the body with blood. In order to diagnose heart failure, it is necessary to perform a clinical examination that includes, among other things an assessment of the NYHA status, an ultrasound of the heart, the analysis of changes in the electrocardiogram (ECG) such as heart rhythm, left bundle branch block and other conduction disturbances. The treatment of heart failure in addition to drug therapy in special subpopulations of patients who meet the criteria according to current guidelines includes the implantation of devices for heart resynchronization. The success of resynchronization therapy depends on a good preoperative assessment of the patient that includes evaluation of different criteria such as enlarged heart chambers, asynchrony of heart contractility and specific changes in the ECG. The CRT device is proven to be effective in improving heart function, reducing symptoms of heart failure and improving the quality of life of patients with appropriate indications. Objective: The aim of this research was to analyze whether the implantation of a CRT device improves the systolic function of the heart and reduces symptoms in patients with heart failure. Subjects and methods: The research included all consecutive patients with heart failure in who, in the period from 01.01.2018. to 31.06.2022. a CRT device was implanted at the Clinic for Cardiovascular disease of the Clinical Hospital Center Rijeka. Data on the number of implanted CRT devices in the specified period were collected retrospectively according to the inclusion criteria, the width of the QRS complex was measured in the ECG record before and after the device was implanted, and the values of the LV diameter and the ejection fraction of the left ventricle were compared according to the findings of transthoracic ultrasound preoperatively and 6 months after implantation device. According to the values of the NYHA classification, it was analyzed whether symptoms improve in patients with heart failure after the implantation of a CRT device. Results: Out of a total of 152 included patients, 110 met the research criteria. The total sample consisted of 80% men with an average age of 69,4±9,5 years. In the majority of patients, the device was a primoimplantation (79,1%). The dominant indication for implantation was typical left bundle branch block, and basic sinus rhythm. Of the total number of subjects, 79,7% were assessed as responders to resynchronization therapy, while the remaining 20,9% of subjects did not show an adequate response to therapy with the device. By analyzing the width of the QRScomplex in patients designated as responders, a statistically significant narrowing of the QRS complex was obtained in response to therapy. After data processing, a postoperative, statistically significant improvement in the NYHA status, left ventricular ejection fraction as well as a reduction in the diameter of the left ventricle in systole and diastole of the heart is visible. Female gender, typical left bundle branch block QRS morphology and postoperative QRS narrowing are the best predictors of response to resynchronization therapy. Conclusion: Implantation of a CRT device improves the systolic function of the heart and reduces symptoms in the majority of patients with heart failure who have an adequate indication for implanting the device. |
