UVOD:Zdravlje osoba starije životne dobi predstavlja sve veći problem suvremenog društva zbog konstantnog porasta broja starijih ljudi i njihovog udjela u ukupnom stanovništvu. Tjelovježbom možemo utjecati na poboljšanje općeg zdravlja, povećavanje ili održavanje određene razine koordinacije,kondicije i brzine reakcije, a time i izravno na usporavanje procesa starenja. Utjecaj tjelesnog vježbanja na psihološko zdravlje osoba treće životne dobi i dalje je nedovoljno istražen. Cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj redovitog vježbanja na psihičko zdravlje (usamljenost i anksioznost) osoba treće životne dobi. ISPITANICI I METODE:Ispitanici uključeni u ovo istraživanje bili su polaznici UHCE projekta na području grada Rijeke u razdoblju od 2016. do 2018. godine. Studija je uključivala 54 ispitanika (50 žena i 4 muškarca). Srednja dob ispitanika je 70,91 (medijan) 63,75 (q1) 76,75 (q3) godina. Vježbanje se provodilo u 3 razdoblja, prvo u trajanju od 3 mjeseca, te drugo i treće po 6 mjeseci, sa pauzama između razdoblja u trajanju od 6 mjeseci. Termini su određeni 2 puta tjedno po 1 sat prema programu prilagođenom životnoj dobi vježbačke skupine. Ispitanici su ispunjavali “Hospital Anxiety and Depression Scale“ (HAD ljestvica) i Coop / Wonca samoprocjenski upitnik na početku i kraju svakog perioda vježbanja. REZULTATI:Statistički značajna razlika u simptomima anksioznosti zabilježena je nakon prvog i drugog perioda vježbanja (u trajanju od 3 i 6 mjeseci). Početno stanje nakon 3 mjeseca poboljšalo se u prosijeku za 0,7 bodova (p=0,01). Za vrijeme drugog perioda vježbanja, ovoga puta u trajanju od 6 mjeseci, dolazi do daljnjeg smanjenja simptoma za 0,57 bodova (p=0,043). ZAKLJUČCI:Redovito vježbanje smanjilo je osjećaj anksioznosti i usamljenosti kod osoba starije životne dobi.Dokazano je da sudjelovanje u programu ovakve vrste pozitivno utječe na stvaranje, proširivanje i unaprjeđivanje društvenih mreža kod osoba treće životne dobi.