Poliovirusni receptor (PVR) je stanični površinski protein uključen u nekoliko procesa u ljudskom organizmu, poput stanične pokretljivosti i imunološkog nadzora. S obzirom na njegovu pojačanu izraženost na gotovo svim vrstama stanica tumora, kao i na činjenicu da tumorske stanice luče topivi oblik poliovirusnog receptora, njegova uloga u razvoju tumora je predmet intenzivnog istraživanja. Osim što utječe na biologiju tumorskih stanica koje ga izražavaju, npr. u vidu njihove povećane sposobnosti da migriraju, poliovirusni receptor također posreduje i prepoznavanje tumora od strane imunoloških stanica (1). Iz tog je razloga prisutnost poliovirusnog receptora u stanici, a pogotovo njegova količina na plazmatskoj membrani, odnosno površini stanice, parametar kojeg je potrebno moći sa sigurnošću odrediti i kvantificirati. Cilj rada bio je koristeći mišje dendritičke stanice i anti-PVR protutijela odrediti točnu lokalizaciju poliovirusnog receptora u stanicama. U radu se također testira hoće li novoproizvedena protutijela biti korisna u analizi stanica pomoću konfokalne mikroskopije. Ukratko, stanice se odmrznu, umnože uzgojem u sterilnim uvjetima, pobroje i raspodijele u ploče za uzgoj stanica. Stanice se potom fiksiraju i permeabiliziraju te se u uzorke doda više vrsta primarnih protutijela usmjerenih na poliovirusni receptor, a zatim i sekundarna protutijela obilježena fluorescentnom bojom. Utvrđena su protutijela na poliovirusni receptor koja su bila funkcionalna, a zatim je analizom stanica pomoću konfokalne mikroskopije potvrđeno da se najveći broj poliovirusnih receptora nalazi na plazmatskoj membrani te na krajevima stanice koji su u gibanju i služe za prihvaćanje na podlogu. Ključne