Uvod Srčana elektrostimulacija jedna je od najsuvremenijih metoda liječenja srčanih aritmija, a medicinska sestra/tehničar kao dio medicinskog tima ima značajnu ulogu u medicinskom zbrinjavanju i poboljšanju kvalitete života bolesnika. Stoga je cjeloživotno učenje i kontinuirano unapređivanje znanja i vještina medicinskih sestara/tehničara tijekom i nakon redovitog školovanja presudno u pružanju kvalitetne medicinske skrbi. Cilj istraživanja je bio usporediti znanja redovnih studenata prve godine prijediplomskog studija Sestrinstva otrajnom srčanom elektrostimulatoru te zbrinjavanju i kvalitetiživota bolesnika s ugrađenim trajnim elektrostimulatorom sa znanjima studenata druge i treće godine. Materijali i metode Istraživanje je provedeno na Fakultetu zdravstvenih studija u Ri- jeci anketiranjem studenata. Uzorak istraživanja bili su studenti oba spola, prve, druge i treće godine redovnog preddiplomskog studija Sestrinstva. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 90 ispitanika. Rezultati ispunjene ankete su u dijelu ispitivanja znanja o elektrostimulatoru te ispitivanju znanja o kvaliteti života bolesnika s trajnom srčanim elektrostimulatorom svrstani u 3 skupine: nedovoljno znanje (≤ 9 bodova), srednje znanje (10 do 16 bodova) i zavidno znanje (> 16 bodova). Prikupljeni podaci statistički su obrađeni pomoću računalnog programa Microsoft Excel i Statistica 13.3 (TIBCO Software Inc.). Rezultati U procjeni znanja studenata o trajnoj srčanoj elektrostimulaciji studenti svih godina postigli su srednje znanje, bez statistički značajih odstupanja u postignutim bodovima (p=0.41). U dijelu upitnika gdje se procjenjuje znanje studenata o kvaliteti života bolesnika s ugrađenim trajnim srčanim elektrostimulatorom, sve tri studijske godine postigle su također podjednake rezultate koji variraju između 15 i 17 bodova (p=0.11). Zaključak Studenti svih triju godina studija imaju srednje znanje o trajnom srčanom elektrostimulatoru, što je dobra osnova i motiv za daljnje unapređivanje kvalitete nastave, ali i usavršavanje znanja u kasnijem specijalističkom usavršavanju tijekom radnog vijeka, kako bi se skrb o bolesnicima s trajnim srčanim elektrostimulatorom i njihova kvaliteta života kontinuirano poboljšavala.