Shizofrenija je duševna bolest koja se manifestira poremećajima funkcije mozga, poremećajima percepcije, afekta, mišljenja i ponašanja, a koja je multifaktorijalno uzrokovana. Naziv shizofrenija izvodi se iz grčkih riječi shizo cijepam i fren duša, razum. Antipsihotici su lijekovi koji se primjenjuju u liječenju shizofrenije, a djeluju da način da kontroliraju simptome bolesti, osiguravaju stabilnu remisiju i odgađaju nove relapse bolesti. Antipsihotici prve generacije učinkom na dopaminergične receptore djeluju na pozitivne simptome, ali pritom izazivaju brojne nuspojave, naročito ekstrapiramidalne. Druga generacija antipsihotika djelovanjem na dopaminergične i na serotoninske receptore ima utjecaj ne samo na pozitivne simptome već i na negativne, afektivne i kognitivne simptome. Ovi antipsihotici izazivaju manje nuspojava. Antipsihotik određuje psihijatar, a izbor lijeka je individualan što ovisi o psihološkoj i farmakološkoj osjetljivosti bolesnika. Za uspješno liječenje bitno je redovito uzimanje lijekova, neredovitost uzimanja terapije dovodi do učestalih relapsa, povećava se rizik od ponovnog javljanja bolesti. Suradljivost bolesnika je neophodna za uspješno liječenje, a često nije zadovoljavajuća zbog nerazumijevanja ili neprihvaćanja bolesti, i neshvaćanja potrebe za redovitim uzimanjem lijekova. Primjena depot oblika antipsihotika, dugodjelujućih antipsihotika je kod nesuradljivih bolesnika optimalno terapijsko rješenje. Depot antipsihotici omogućuju stabilnu koncentraciju lijeka u krvi kroz duži vremenski period, primjenjuje ga zdravstveni djelatnik što omogućava sigurnu i evidentiranu primjenu. Na taj način pridonosi se boljoj kvaliteti života , suradljivosti i socijalnom funkcioniranju bolesnika.