Sažetak | Postporođajna depresija javlja se kod mnogih žena neposredno nakon poroda. Mnoge žene proživljavaju to same, ne tražeći nikakvu stručnu pomoć zbog straha od stigmatizacije okoline. Postoje 3 oblika afektivnih poremećaja: postporođajna tuga (“baby blues”), postporođajna depresija i postporođajna psihoza. Nijedan od tih poremećaja nije isti, stoga se razlikuju po kliničkoj slici, liječenju i zastupljenosti kod žena. Najčešći poremećaj je postporođajna depresija koja se javlja čak kod 20% žena. Uvijek se sve bazira na pravovremenom reagiranju, odnosno što se prije simptomi uoče, to će stanje po ženu biti lakše prevenirati da ne dođe do većeg psihičkog poremećaja. Potrebna je edukacija o svakoj vrsti psihičkih poremećaja pojedinačno, da bi bolje znali uočiti simptome. Najčešći je stav da je uzrok postporođajne depresije smanjenje reproduktivnih hormona, koji je fiziološki poslije poroda. Uslijed svakog poroda moguće su komplikacije poput gubitka maternice ili drugog reproduktivnog organa, na što žena nikad nije spremna te je veliki rizik za razvijanje postporođajne depresije ukoliko dođe do toga. Nikako ne smijemo smetnuti s uma obiteljsku anamnezu. Ukoliko se već u obitelji spominjao neki od afektivnih poremećaja, ili je sama žena u prošlosti imala depresivnu epizodu, to nam govori da će prilikom popunjavanja Edinburške skale imati nešto veći rezultat, te poveći rizik za razvijanje postporođajne depresije. Kvaliteta roditeljstva se dovodi u pitanje kod žene koja ima postporođajnu depresiju jer je otežano funkcioniranje te briga o djetetu, što naravno utječe na djetetov razvoj u kasnijem životu. Ukoliko žena ima postporođajnu depresiju, njena obitelj i partner trebali bi preuzeti dio brige i kućanstva na sebe da joj olakšaju koliko god je to moguće. Da bi potvrdili postporođajnu depresiju, simptomi poput manjka energije i interesa te poremećaji sna i apetita moraju biti aktivni najmanje 14 dana. Uz navedene simptome prisutni su još mnogi kao lošije koncentracija, dodjeljivanje osjećaja krivnje te u nekim slučajevima pomisao na samoubojstvo. Oubičajeno je za žene nakon poroda da osjećaju umor, manjak energije i imaju problema sa spavanjem, pa da bi potvrdili dijagnozu postporođajne depresije mora proći od 2 tjedna do 6 mjeseci poslije poroda. U dijagnostičke svrhe koristimo Edinburšku skalu s 10 pitanja. Ukoliko je rezultat veći od 13 bodova možemo govoriti o postporođajnom depresiji. Za liječenje postporođajne depresije najčešće se koristimo antidepresivima, pritom ako su pristine psihotične promjene pridodajemo i antipsihotike. Majka može razviti postporođajnu depresiju, no rijetko mogu i muškarci odnosno očevi. Paternalna depresija nije toliko zastupljena kao maternalna, ali se javlja u 4-25% muškaraca. Često je vezana za maternalnu depresiju ali postoji mogućnost da se javi samo kod oca. Depresija kod očeva češto je podcjenjena i ne postoji neka određena dijagnostika za nju, međutim i oni mogu popuniti Edinburšku skalu da procjenimo količinu rizika za nastanak paternalne postporođajne depresije. Postporođajna tuga (eng. baby blues) najlakši je oblik psihičkih poremećaja u razdoblju puerperija. Javlja se 3 dana po porodu, a prate ga pljačljivost, oscilacije raspoloženja i anksioznost. Može biti prethodnik za razvijanje postporođajne depresije. Uz samu depresiju, postoje i teži oblici kao što su postporođajna aksioznost i psihoza. Karakteriziraju ih teži simptomi kao halucinacija, deluzija, zabrinutosti, strah te na kraju manija. Postporođajna anksioznost se povezuje sa mlađom dobi majke te pušenjem cigareta, dok je psihoza češća u žena kod koje je psihoza prije bila prisutna ili u njenoj obitelji. |
Sažetak (engleski) | Postpartum depression occurs in many women immediately after childbirth. Many women experience the same, without seeking any professional help for fear of stigmatizing the environment. There are 3 forms of affective disorders: postpartum sadness ("baby blues"), postpartum depression and postpartum psychosis. None of these disorders are the same, so they differ in clinical picture, treatment and prevalence in women. The most common disorder is postpartum depression, which occurs in as many as 20% of women. Everything is always based on a timely response, ie the sooner the symptoms are noticed, the easier it will be for a woman to prevent this condition from avoiding a major mental disorder. It is necessary to educate about each type of mental disorders individually, in order to be able to better notice the symptoms. The most common view is that the cause of postpartum depression is a decrease in reproductive hormones that is physiological after childbirth. Complications such as loss of the uterus or other reproductive organ are possible as a result of any childbirth, which a woman is never ready for, and there is a high risk of developing postpartum depression if it occurs. We must never forget the family history if one of the affective disorders is already mentioned in the family, or the woman herself has had a depressive episode in the past, which tells us that filling the Edinburgh scale will have a slightly higher result and increase the risk of developing postpartum depression. The quality of parenting raises questions in women who have postpartum depression because it is difficult to function and care for the child, which of course affects the development of the child in later life. If a woman has postpartum depression, her family and partner should take part of the care and household on themselves to relieve her as much as possible. To confirm postpartum depression, symptoms such as lack of energy and interest and disturbances Strength and appetite must be active for at least 14 days. In addition to these symptoms, there are many others such as poor concentration, guilt and in some cases the thought of suicide. It is common for women after childbirth to feel tired, lack energy and have trouble sleeping, so to confirm a diagnosis of postpartum depression it must take from 2 weeks to 6 months after childbirth. For diagnostic purposes, we use the Edinburgh 10-question scale. If the result is higher than 13 points, we can talk about postpartum depression. For the treatment of postpartum depression, we most often use antidepressants, and if the reasons are psychotic changes, we also add antipsychotics. The mother can develop postpartum depression, but rarely can men or fathers. Paternal depression is not as common as maternal depression, but it occurs in 4-25% of men. It is often related to maternal depression but there is a possibility that it only occurs in the father. Depression in fathers is often underestimated and there is no diagnosis specifically for men, however they too can fill the Edinburgh scale to assess the amount of risk for developing paternal postpartum depression. Postpartum grief (baby blues) is the easiest form of mental disorders in the puerperium period. It occurs 3 days after birth, and is accompanied by predation, mood swings and anxiety. It can be a precursor to the development of postpartum depression. In addition to depression itself, there are more severe forms such as postpartum anxiety and psychosis. They are characterized by more severe symptoms such as hallucinations, delusions, anxiety, fear and finally mania. Postpartum anxiety is associated with the mother's younger age and cigarette smoking, while psychosis is more common in women with a previous psychosis or in her family. |