Bez obzira na područje profesionalne skrbi, smrt pacijenta je bez sumnje emocionalno kompleksno iskustvo (1) koje može utjecati na suočavanje medicinske sestre sa smrću (2). Medicinske sestre mogu iskazivati različite emocije vezane uz smrt pacijenta (1), a neadekvatno suočavanje sa smrću smanjuje zadovoljstvo poslom i uzrokuje povećanje razine stresa kod medicinskih sestara, što može nepovoljno utjecati na kvalitetu zdravstvene skrbi (5). Cilj ovog istraživanja bio je istražiti žaluju li medicinske sestre za preminulim pacijentom te njihove stavove prema smrti kao završetku života. Istraživanje je provedeno u online obliku u razdoblju od 10 dana i u njemu je sudjelovalo 203 medicinskih sestara, od čega je 28 bilo medicinskih tehničara, neprobabilističkim slučajnim uzrokom. Istraživanje je pokazalo kako većina ispitanika osjeća jaku empatiju prema gubitku pacijenta, čak polovica ispitanika preplavljena je osjećajima nakon gubitka pacijenta te čak u 46% slučajeva misle na preminulog pacijenta. Skupina najpogođenija gubitkom pacijenta pokazala se ona u dobi od 40-55 godina, koja je nakon gubitka pacijenta značajnije preplavljena osjećajima, kao i skupina medicinskih sestara koje rade u ambulantama i rjeđe se susreću sa smrću. Rezultati istraživanja tako su pokazali da medicinske sestre koje imaju kraći radni staž rjeđe žaluju za preminulim pacijentom. Također, istraživanje je pokazalo da medicinske sestre često žaluju za pacijentom, ali imaju neutralne stavove prema smrti. Važno je za istaknuti kako je velik broj ispitanika, čak 57,6% iskazalo kako postoji potreba za psihološkom pomoći ili nekim vidom psihoterapije nakon smrti pacijenta.