Izvanbolnička hitna medicinska služba je dio zdravstvene mreže u Hrvatskoj, koji obuhvaća sve aspekte brige za pacijenta u prehospitalnom i vanbolničkom okružen ju, a koji se odvija u specifičnim i nepredvidivim uvjetima. Odlike medicinskog djelatnika zaposlenog u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi trebaju biti mogućnost nesmetanog terenskog rada, dobra educiranost za prepoznavanje po život opasnih stanja te brzog i učinkovitog zbrinjavanja bolesnika te snalažljivost u novonastalim i nepredvidivim situacijama. Osnovna sredstva za rad su medicinska oprema, uređaji i pribor, koji su smješteni u medicinskom vozilu. Bez sumnje značajna karika u izvanbolničkoj hit noj službi je medicinsko prijavno dojavna jedinica, gdje dispečeri primaju pozive te određuju prioritet istih i aktiviraju odgovarajuće medicinsko intervencijske timove. Važnost prepoznavanja reverzibilnih uzroka srčanog aresta je u tome što njihovo potencijalno ispravljanje ujedno znači i doslovno spašavanje života unesrećenog. Mnemonotehnika koja se koristi kako bi se lakše upamtili reverzibilni uzroci aresta u stresnoj situaciji kakva je reanimacija su 4H i 4T. Intervencije koje bez sumnje doprinose unapređivanju preživljavanja nakon srčanog zastoja jesu rana i učinkovito vođena kardiopulmonalna reanimacija (KPR), s naglaskom na neprekidne visokokvalitetne kompresije grudnog koša i ranu defibrilaciju za šokabilne ritmove VF/ pVT). Ovisno o početnom srčanu ritmu pri početku postupka reanimacije, prati se određeni algoritam. Povratak spontane cirkulacije je prvi korak ka cilju koji predstavlja postupak uspješne reanimacije. Mnogim pacijentima će biti neophodna multiorganska podrška, budući da cijeli medicinski tretman koji treba biti sproveden tijekom ovog razdoblja značajno utječe na sveukupni ishod pacijenta, a posebice na stupanj neurološkog oporavka.