Periferna CT angiografija je pretraga koja danas ima široku primjenu u kliničkoj praksi zahvaljujući razvoju tehnologije u zadnjih dvadesetak godina. Uvođenje multidetektorskih CT uređaja (MDCT) je omogućilo primjenu periferne CT angiografije sve češće, što se može pripisati trima svojstvima MDCT-a: njegovu mogućnost da proizvodi veliku količinu volumetrijskih podataka u jako kratkom vremenu, visokoj rezoluciji, mogućnost stvaranja multiplnaranih i trodimenzionalnih (3D) rekonstrukcija koje su od velikog dijagnostičkog značaja pruţajući uvid u sitne anatomske detalje. CT angiografija je postkontrastna pretraga, a osnovni faktori koji utječu na poboljšanje prolaska kontrasta kroz tijelo pacijenta su stanje pacijenta (teţina, srčana funkcija), trajanje injiciranja, brzina injiciranja, volumen kontrasta, koncentracija kontrasta i ispiranje fiziološkom otopinom. Magnituda vaskularne i parenhimalne opacifikacije kontrasta se povećava sa širim vremenskim prozorom ţeljene razine opacifikacije kontrasta. Postoje i opasnosti prilikom korištenja koje se odnose na bubreţnu funkciju te zahtjevaju posebnu paţnju. Najveća prednost periferne CT angiografije se očituje u mogućnosti skeniranja arterijskog stabla cijelom njegovom duţinom od bubreţnih arterija pa sve do najsitnijih arteriola noţnih prstiju. Važan element ove pretrage je i naknadna obrada podataka, koristeći suverene rekonstrukcijske kernele i digitalnu obradu na radnoj stanici. Interpretacija nalaza periferne CT angiografije podrazumijeva detaljno poznavanje anatomije krvnih žila, fizioloških varijacija te patoloških promjena. Perfierna CT angiografija se najčešće koristi za evaluaciju pacijenata s rizičnim faktorima koji dovode do periferne arterijske bolesti, kako bi se uočile i najsitnije patološke promjene, što smo potvrdili i u istraživanju provedenom kao sastavnom dijelu ovog rada, čiji podaci se temelje se na retrospektivnoj analizi 75 bolesnika na Kliničkom zavodu za radiologiju u Rijeci.